logo stvaraonica


Ova stranica upotrebljava kolačiće (cookies). Nastavkom korištenja stranice slažeš se s njihovom upotrebom.

Welcome, Guest

TOPIC: Živjeti od rada svojih ruku

Odgovor: Živjeti od rada svojih ruku 05 Mar 2012 13:30 #61

  • jariba
  • OFFLINE
  • Senior Boarder
  • Posts: 41
  • Karma: 0
cuj... ne mislim da radovi moraju biti savrseno tehnicki izvedeni... meni sintni nedostatci ( u odnosu na industrijske proizvode ne smetaju) ... kreme koju sam sebi radila za lice zavrsila je kod moje ceri koja inace trosi loreale visije:))) i kaze nikad joj lice nije bilo bolje...a za vidit zaista se ne moze mjeriti s nijednom kupljenom... ovo sta ja radim su poklon sitnice... ne gledati u zube previse:))))))) torba koju sam sebi sasila bila je sasvim nosiva i izazvala odlicne reakcije okoline:) da sam ju htjela prodati nasla bi joj se sto i jedna mana:)))


ok... odoh spremit rucak za mog trudbenika:)))
Attachments:
The administrator has disabled public write access.

Odgovor: Živjeti od rada svojih ruku 05 Mar 2012 13:32 #62

  • amalka
  • OFFLINE
  • Expert Boarder
  • Posts: 92
  • Thank you received: 2
  • Karma: 2
rukotvorine-by-mm.blogspot.com/
na ovo sam danas naišla i ovo bi voljela više vidjet na našim ulicama, jednostavno mi je simpatično i odmah sam znala ktko bi sve ovo nosio ko da je Armani osobno slikao.
The administrator has disabled public write access.

Odgovor: Živjeti od rada svojih ruku 05 Mar 2012 13:55 #63

  • bodulka
  • OFFLINE
  • Moderator
  • Posts: 797
  • Karma: 12
jariba wrote:
cuj... ne mislim da radovi moraju biti savrseno tehnicki izvedeni... meni sintni nedostatci ( u odnosu na industrijske proizvode ne smetaju) ...

Na žalost, nikako se ne mogu složiti s gore citiranom rečenicom.
Nedavno sam imala priliku posjetiti izložbu 150 godina talijanske mode. Između ostalih bile su izložene i haljine koje je nosila kraljica Jelena. Radi se o ručno šivanim haljinima, savršeno sašivenima! Sve haljine starije od 100 godina bile su savršene po izradi, u vrijeme kada se osoba u cjelosti posvećivala svom zanatu.

Pretpostavka ručnog rada je savršenstvo izrade, ako netko poželi prodavati svoj rad, onda se savršenstvo podrazumijeva. Nitko mi ne može reći da u trenutku kada se posvetite izradi nekog predmeta nemate vremena i popraviti pogreške ili nesavršenosti. Tražiti novac za nešto što nije savršeno i besprijekorno napravljeno nije zakonom zabranjeno, ali zašto bi to netko trebao kupiti?
The administrator has disabled public write access.

Odgovor: Živjeti od rada svojih ruku 05 Mar 2012 14:24 #64

  • ksens
  • OFFLINE
  • Senior Boarder
  • Posts: 50
  • Thank you received: 1
  • Karma: 0
Vidi ja se trudim tehnički što savršenije napraviti ono što radim. Iako oko sebe imam oštre kritičare u sestri i mami koje nikad neće reć da im je nešto lijepo ako vide i najmanju manu a ja mislim svoje ime stavit uz to, ipak sam sama sebi najveći kritičar.
Sada kad gledam starije stvarčice vidim da sam mogla i bolje, i kad ću kasnije gledati ono što radim sad vidjet ću da mogu i još bolje.
Napravim ponekad nešto po tuđem dizajnu čisto da probam, ali na kraju najbolji radovi su mi uvijek oni koje sam sama dizajnirala i njima se i najviše posvećujem. I ponosna sam na njih makar znam da ću za koji mjesec gledat opet i reć, a joj ovo sam mogla i bolje/drukčije/funkcionalnije.
I to mi je drago, jer znam da se razvijam i usavršavam a rad bez razvoja je smrt.
Šta ko drugi misli o njima mi jest važno, ne mogu reći da nije. Da mi nije stalo da mišljenja pospremala bi to u ormare a ne postala po internetu.
I mislim da je daleko bolje od nekih stvari koje vidim da se prodaju a i mislim da je lošije od nekih drugih stvari koje vidim da se prodaju. I to me ne smeta, razvijam se, bit će bolje jer mi je u cilju da bude bolje.
Ono što mi nejde u glavu jest, kako ipak objasniti da je nekome isto ono što kupi u kineza ili offertissimi ili gdjeveć naspram onog ručno izrađenog. Pogotovo nekome ko se također bavi ručnim radom.
Vidi, ja pazim da vuna bude kvalitetna, pazim da se to ne potuca po prašini i ne znam kakovim kamionima i skladištima, ja sam jedina osoba koja dolazi u doticaj s tim prije osobe koja je kupila i niko to nije prije te osobe u isprobavanju turio na svoju glavu, ruke, noge, šta već. Dok se isto za trgovačke lance i dućane ne može reć (radila sam ja u upravi jednog trgovačkog lanca i jako dobro znam šta roba prolazi dok ne dodje do kupca....i kakva su to skladišta u kojima obitava svašta).
Ja svoju kapu neću cijenit 200 eura jer sam svjesna da to nije kapa koja vrijedi 200 eura. Ali reći da je moj rad jednako vrijedan ko i nešto iz supermarketa.... e pa nije.
To nije ovdje samo mišljenje mene kao nekoga ko se time bavi, to je mišljenje i sve više ljudi oko nas obzirom da vidimo da mnogi ipak uspjevaju, što znači da ljudi ipak prepoznaju kvalitetan ručni rad i dat će novce za njega.
Moja sestra više uopće ne gleda po dućanima torbice i slično, i nemojte sad mislit da je to zato jer joj ja sve radim, ni slučajno. Ona se nalijepila na Etsy i očarana je šta sve ljudi mogu i koliko je to inovativnije i jedinstvenije od nečeg iz manga, esprita, s.olivera i sličnih a po daleko manjim cijenama, pa pegla Pay Pal umjesto kartice i zadovoljna je.
I draže joj je dat pare u ruke onome ko je to napravio nego preprodavačima dizat profit dok mali kinezi ruke na tome deru.
eto, toliko od mene
The administrator has disabled public write access.

Odgovor: Živjeti od rada svojih ruku 05 Mar 2012 17:16 #65

  • jacekica
  • OFFLINE
  • Fresh Boarder
  • Posts: 19
  • Karma: 0
hehehe ja gledam te blogove kad žene rade svakakvih čuda, znam da su ukusi različiti, ali neke stvari ja ne bih pokazala ni svom pesu, a one to cijene po 20 dolara i vidim da im ide. Ukusi su kojekakvi,a onoo što moramo bit svjesni - bar s emeni tkao čini, u Americi se svakakva čuda daju prodat - od prave imjetničke savršeno izrađene rukotvorine do takvog šrota kojeg ne bi nitko uzeo ni badava.
Slažem se s bodulkom da ono što je za prodaju mora biti bez mane, neku umjetničku slobodu (lijepo ime za grešku) si mogu dozvolit kad ostavim nekaj sebi, za druge popravljam, makar su pokloni. Gledam od sebe, da kupim nečiji ručni rad i da ima greške ja bih smatrala da sam prevarena id a bi bolje bilo da sam kupila na placu ili kod Kineza za manje novaca.
Ja heklam i štrikam, ali jako sporo, ja si to onak polakooooooo, osim kad je neka frka jer je porod blizu i tak, većinu stvari poklonim i to mi je drago, ali danas je došlo vrijeme da bi mi ipak dobro došlo da pokrijem bar matrijal, jer ak ideš kupovat kvalitetno onda ne znam tko bi to platio.
Udruga je odbra ideja, lai opet - tko bi nas sastavio, nas bi bilo puno,a većina nas radi i ne stigne puno toga napravit, onda bi svakto imao par komada za prodati. Ne znam tko može toga puno napraviti, ako radi i za poklone - recimo meni je to super za rođendane i Boži, uskrs napravit sama nešto, obiđem malo grad da vidim kaj se nosi i po tom se ravnam.
Uglavnom - mislim da si ne bismo baš zaradile. Jedino da si netko dizajnira što želi i ima bakice koje budu to proizvodile - jer one stavrno brzo štrikaju, ono kaj meni traje pet dana one zgotove za jendo popodne.
The administrator has disabled public write access.

Odgovor: Živjeti od rada svojih ruku 05 Mar 2012 19:00 #66

  • amalka
  • OFFLINE
  • Expert Boarder
  • Posts: 92
  • Thank you received: 2
  • Karma: 2
Moram se složiti s bodulkom da od ručnog rada, odnosno rada po mjeri, treba očekivati savršenstvo. Manje savršene, jednoobrazne stvari ima za kupiti svugdje. To jest ono što razlikuje ručni rad danas od industrijske masovne proizvodnje.
handstrick-flair.blogspot.com/
Ovim linkom će te doći do gospođe koju naša bodulka s pravom hvali. Njezini radovi su zaista jedinstveni i maštoviti i vjerojatno savršeno napravljeni, ali ovo ne može baš svatko kupiti, a još manje ne može ih svatko niti nositi. Hoću reći da i kod ručnog rada ne možemo svi biti toliko inventivni i ne možemo stalno izmišljati nove modele i tehnike. Mislim da i rad koji je rađen po mjeri i poznatoj mustri treba cijeniti više od industije i cijeni se više. Onda slijede više razine rada, već kako tko može.
Zadnjih dana sam izluđena zbog toga što je netko iz moje obitelji bio na operaciji i ne može se služiti jednom rukom, zapravo ne može podići ruku i sad mi treba odjeća na kopčanje i to od prirodnih materijala zbog nekih drugih komplikacija. kako ta osoba nije burdin 38, tako sam nakon optrčavanja dućana, sjela za mašinu i šivala novu odjeću. U našoj dragoj zemlji neke stvari jednostavno ne postoje. Van Zagreba je teško naći recimo burdin 54 ili veći broj, ali teško je naći i 46, pogotovo od prirodnih materijala. Cijene ću potpuno ne komentirati. neke stvari koje su vani normalne kod nas nisu. Izbor vune i konaca u Zadru i Šibeniku je katasrofa, svodi se na Unitas, i to samo po jedan paketić od nekih boja. Ako hoćeš kilo nekog konca, recimo Helene ili Mirjane, onda to treba ekstra naučiti jer trgovci kažu da im je preskupo to naručiti i držati u butizi. "Demoni" s kojima se ja susrećem kad želim nešto napraviti, bilo da sam negdje vidjela ili je vlastita ideja, su komplicirani. Ja ne mogu otići u dućan i prema onome što mi se mota po glavi izabrati vunu. Naručiti preko neta neki put može biti super, a neki put potpun promašaj jer mateijal koji sam zamislila nije to, pa onda smisli nešto novo i tako redom stalno moram mislit: :)))))
The administrator has disabled public write access.

Odgovor: Živjeti od rada svojih ruku 15 Feb 2014 17:37 #67

  • amalka
  • OFFLINE
  • Expert Boarder
  • Posts: 92
  • Thank you received: 2
  • Karma: 2
Dvije godine kasnije malo se toga promijenilo u dućanima i na netu, jedino za što mogu garantirati jest da sam u međuvremenu mnogo toga naučila i da su moji radovi sve savršeniji. :naklon:
The administrator has disabled public write access.
Time to create page: 0.104 seconds